Ko je ubio mrtvu prirodu ?!

Ma nije dosadila, al kad covjek skonta da je nesto bilo gore nego sto je covjek mislio da jest onda covjek odjednom postane slobodan ponovo. Nisam se osjecala ovako slobodno i ovako sanjarski-srecno u posljednjih 6 mjeseci ni jednom. Ok , mozda jesam jednom. Ali bas zbog tog jednom koje moram zaboraviti, nisam se vise osjecala tako.
Ajdemo sad dalje , u redu je. Nema. Stvarno nema.

Pada mrak, subota
Srce mi se otvara
Prepune ulice
O kakve divne suknjice

A kada te ugledam
Sve ostale zaboravljam
I daha mi ponestaje
Kada tako gledaš me

Malena, hajde reci "da"
I bit ću tvoja igračka
Bolje pristani da ne bi žalila
Ja nikad dvaput ne pitam

Pogledaj, malena
Život juri za nama
A kada nas pregazi
Bit će kasno vjeruj mi

Jer kada te ugledam
Sve ostale zaboravljam
I daha mi ponestaje
Kada tako gledaš me

Eo otkrih slucajno ovaj bend, i bas mi nest godi njihovo fino raspolozenje...Malo podsjeca na bajagu, al bas fino, ljetno .. i nekako mi popravi raspolozenje.. pogotovo ova pjesma.. haha Ja nikad dvaput ne pitam.... Kada nas pregazi bit ce kasno vjeruj mi hahahaha al ne vjeruje, a et vidjet ce...

E Bogami , nema vise.

Otvorih konacno oci. Sta su to oni bolji od mene ?! Nisu. Ne kazem da sam bolja od svih njih, ali defitnivno mogu biti on the top, ali sam dopustila da padnem medju najgore. Dopustila jer sam se suvise fokusirala na nesto , za sto sam mislila da vrijedi... E nema vise. Koji sam ja kreten ba, nisam znala sama sta zelim od sebe - sada znam. I nema vise. Sad je sezona rada, konstantnog rada. Nisam glupa u pm, a igrala sam glupacu. Ja znam da to mogu i to i hocu ! Necu baciti sve ! Necu , necu , necu!!!!!

Ali predugo mi je trebalo da to shvatim.. Nadam se da nije kasno vec. Nadam se da cu moci izvuci bolji kraj iz svega ovoga. Muka mi je od same sebe, kakava sam bila.

Nece vise. Nece. Nisam nikad bila glupa(ovo se odnosi na skolovanje.. u drugim segmentima zivota jesam i precesto) i nikad nisam bila zadnja. A sada sam pred dnom.

E pa nece... Tu gde si doveo me, samo na korak je dno, jos jednom pogledaj me, ja ne zasluzujem to, samo je korak do dna, taj korak napravi sam, a ja cu dalje, kako umem i kako znam.. JA CU DALJE! I ja cu uspijeti.

Ostaje samo jos ono.. Kad od mene svi odustanu, ti uvijek mozes da se vratis tu.

Ali naravno, kad dodjes sebi i skontas se malo. Nije bitno.

Pa pa , odoh pripremiti razvaljujucu prezentaciju, ima da oborim s nogu u picku materinu - ne znaju oni mene jos !!!!!!!!!!!!

... ja sam sasvim ok.

Dobro sam, i dobro mi je. Sve je ok. Idem. I tako. Ono idem dalje, ne idem nigdje konkretno. Samo idem. A to je dobro. Krecem se, dakle postojim. Pih. JEst. Ja sam dobro.

Izbaciti " ne znam "  i "ne mogu" iz svoga rijecnika, bi znacilo izmjeniti ili izbrisati mene. A to mi nece pomoci. Barem sam trenutno takvog misljenja, iako znam da ce nocas biti sasvim drugo i da ce nocas opet da se probudi mali vrag u meni i da zove.. A zove, jebo sebe, bas jako zove.

I tako iz dana u dan, sve do jednom.. Kada cu da puknem i kada cu da stanem.. tj. nestanem... 

...tebe ne mogu da zamrzim! Od tebe ne znam da se oporavim u picku materinu ?! Jesam li ja bila ta koja je rekla da od sad pa nadalje treba precutati svaku emociju ? E bas sam budala bila! Oprosti mi, i oprosti mi i zaboravi sve  ovo i sve to onog dana kada u svom postanskom sanducetu nadjes nesto... Oprosti mi sto ne mogu da prestanem da se osjecam tvojom...Ma ubij me,jebi me, zgazi me,srusi me,ucini bilo sto da prestane!

 PAtetika !? E pa neka je,ko joj jebe mater i svim onima koji je ne razumiju... Svima mater, sine...svima... ma ne svima... al moze nesto drugo u zamjenu...NE moze,moze? Nisam pjana majke mi,a ni napusena...samo mi nedostaje ono nesto u meni, sto si budila ti. Majke mi... Nedostaje mi... I nek se gone vise i ove kapi soli u pizdu materinu, kad sam pizdek i ne mogu da se otrgnem...ne mogu...

Zaboravi ovo sve, i oprosti ono sve, kada dobijes.. Sta ? Znat ces kada dobijes.

Mrzim, mrzim,mrzim majke mi mrzim citav svijet.... Mrzim ovu situaciju, i mrzim ovaj fuj osjecaj u meni...Mrzim sve...ama bas sve...   

.. glavno mi je kad ljudi misle da znaju bolje od mene sta i kako se osjecam ...al znam da mislite to sve dobro pa et... =D ... al nemojte vise... ak ikako moze ... kad dodjem, pricat cemo... i tako to et....

Ugl... ko je happy ?! JA sam happy...

Prvih osam zidova... kuul... samo malo neobicno... Nikad nisam bila sama, uvijek je bio neko ili nesto ko ce uletiti i remetiti mir.. Sinoc sjedim... Ne znam sta bih radila... hehe ... i jutros probudih se u 6, savrseno naspavana, al nastavih spavat kontajuci - pa sta cu raditi ?!

I tako... et...ugl...fino je, jako je fino...

I imam raju za deset =D

pa pa

ps. moja furka ovih dana, necu ti se javljat =P

Sve je tako jednostavno i jasno, znas. Prostoprosirene recenice u mojoj glavi. Sve mogu da ti objasnim i poredam po pravilo bas, ali ti bi rekla da prestanem, da ne budalim. Sve je tako jednostavno i lako, zivota mi, po pobogu, to su samo dvije obicne rijeci, ali sa tvojih usana nece da pobjegnu ti uzdasi u tvojoj sreci. Ako je jedino u posljednjih mjesec, dva, bilo to nesto sa tobom, zasto ne mozes da shvatis sama, da me ubija to i da ne mogu da se pomirim s Bogom.

Niko kao ti.

     Zasto me ne popustis?

            Niko kao ti.

                  Do sad nije bilo tako.

                         Zasto i sada ne nestane sve?!

                               Dok neko drugi me ljubi

                                      trebalo bi, pa i do sad je.

                                            Niko kao ti.

                                                   I jos uvijek me bolis.

                                                          Niko bolio nije kao ti.

Ma, pusti budalu....

Ne znam. Nisam ja ni za sta, znas. Sve je tako konfuzno i glupo i komplikovano, a to mi ne treba trenutno. Onako, sama sam si kriva, sama to uradila, i sad moram gledati kako da se izvucem... Ali ja nikako da se izvucem!

Ja ne znam, ja ne mogu dalje... Stvarno mislim da je vrijeme da stavim tacku, i zavrsim sa svim ... Znas... Nije lahko, samo je jednostavno glupo.

Ja ne mogu. To je to. Ja nemam rijeci, ja ne znam dalje... Valjda je ovdje dosao taj kraj.

Onako, glupost ce biti znam, i glupost je vec sada o tome razmisljati.. Ali... ali... Ja ne mogu... ne, ja ne znam dalje. Ne mogu. Ne znam. Ne ide. Nikada. Nikako. Ne ide.

Prokleto stvorenje kaze pa-pa.

Prokleto stvorenje odlazi...nestaje.

...

Osjecam se voljnom, i divota se prosipa mojim prstima,

u polumraku zagusljivog prostora, moja je moc za zaljubljivanje

stvarno ogromna

i stvaram tragove na zidu, prolazne i i slabe,

pa parole o jedinstvu smaknem sa ograde,

i preskocim je za jedan jedini tren...

Znas li kako je drzati pahuljicu snjega na dlanu,

i gledati kako se topi, dok pokusavas da sacuvas njen oblik stalnim

pa oblik tvoga dlana prerasta u kartu svijeta,

i osjecas se velik, dok se ne istopi, dok ne postane sveta

i gledas i cekas, razmisljas o kraju neslavnome i da li bi

zivjela jos koji danak vise, da je nisi digao iz mase trome,

nasljednjika njenih...

Znas li kakav je osjecaj drzati pahuljicu snjega na dlanu,

i misliti vec na njen bliski kraj,

jer odgovoran za to, ti si sebe u zvjezde zakivao lazno

misljeci da si pobjednik i kralj,

ali tvoja pobjeda pirovoj je slicna, i u sobi i dalje dim je prisutan

tvoj pogled hladan gleda, u divno stvorenje u tvojim rukama

i ne misli nista, jer takav nema dar.

jos dodira bezbroj, iskrenih mozda par, i koji korak blize,

da osjetis tudji dah

i naposljetku shvatis da nisi nista, nista do obican prah.

a toliko si zelio, ,zelio biti mrvicu barem vise od toga...

...ti mi  doma sve pozdravi, i odvjetniku javi, ja se raspadam iznutra kao bivsa jugoslavia ...

et. nekako tako. pocetak.

ja bih rado da mogu, ali ne mogu. ne znam sta mi je gore od svega toga, ali kako god okrenem - boli. i ovako i onako , ostaje isto sve, isto sranje , jel... pa kad te ostavim, ljubav nema nista s tim, ali nije da te vise ne volim...

ljubavi... ???

jah. tacka. kraj.

Ne vjerujes nikom, cutim,

ljubavi si zedna, slutim,

poljubce si svoje dala,

pa se pokajala,

ne pitam te nista, mala

kraj koga si jutra cekala,

cije su ti brige ostale

u tisini vruce postelje

pusti me u san da dodjem ti kad

ti treba najvise

pusti sjecanje , da izbrise

sve bola tragove,

pusti me u san,

dopusti da ti srce nocas zaprijeti

da cu biti tu , da za tebe vrijedi umrijeti

bojis li se zime duge,

izgovori ime tuge,

jer kad sama sebi oprostis,

spremna si da opet zavolis

ja sam svoju tugu, vec upoznao,

za mene si dan zivota dobrodosao,

pusti me u san,

da dodjem ti kad ti treba najvise

pusti sjecanje da izbrise sve bola tragove

pusti me u san

dopusti da ti srce nocas zaprijeti

da cu biti tu, da za tebe vrijedi umrijeti...

Luka Nizetic - Pusti me u san

...nisam majke mi, a pijan sam....

ni juce ni sutra ni dzentlmen ni dama, ljubi me ti, nikada te vise necu videti, a koza pamti...

oooooooooo

zivote, sto sam tako crn!

a nisam majke mi, nisam, bas sam dobar, ko dobar dan, nest mi je ruzan ovaj stan.

pih sooo drunk, without drinkin. is it possible ?!

ne znam ja, valjda ... ko zna, razlog moga vakvog bivanja...da mi je pjesmu napisat, vjecno zudim za tim, a ne da mi niko pjesmu moju. niko!

koji vrag sam ja ?! reci nesto, da sada znam.. a ne znam.

je li moguce , da sam uzela sta a da nisam ni svjesna toga?

pa popih jedan kafetin protiv glavobolje... glava i dalje boli al ja high, high... pih...

ode ceca. ode ja. naj naj.

...Sinoc hodam onako malo vani, ko muha bez glave, a kisha pada. Nemam kisobran, pa reko da iskoristim tu situaciju. I tako krenem kuci, i zastanem ispod velikog hrasta da jos jednu zapalim... Kako ostaju te navike... Tako sam radila dok sam sa starcima zivjela, jer u kuci nisam mogla pusiti. Bas interesantno, kako bez potrebe ostaju navike...

I na mnogo toga sam navikla, bez mnogo cega bih sada vec tesko mogla...

Ja znam da sam ja kreten. Neodgovorno stvorenje, koje nije zasluzilo niciju paznju ni ljubav. A nisam ja pubertetlija pa da ovo zbog toga govorim. Prosto i jednostavno - to je tako.

I zato i znam zasto sam navikla na toliko toga, od cega sada ne mogu da se trgnem, iako me neke od tih stvari bole, ja ih i dalje praktikujem redovno.

Ali nista je to, da vidite samo lika sto sjedi pored mene u Internet klubu i uvlaci cizu za cizom. Stvarno je bolestan ovaj svijet.

A ja se ovdje skuhah od vrucine.

Boze, stvarno je bolestan ovaj svijet.

.. ne znam jos gdje cu tacno, al negdje moram...

i trazim novi posao... ne znam jos kakav, al moram...minimalno jedan, pozeljno tri.

i tako to.

normala sestre mi.

Citam danas u novinama kako su ovi Austrijanci ovdje zgrozeni saznanjem da se "navodno" ovdje originalno proizvode "novi" ekseri po imenu Mitsubishi.. I da bi, u slucaju da je izvoz vec u toku to znacilo rusenje kule od karata njihovih informacija o narkomaniji u lijepoj im drzavici. Kontam se... Kad smo ono D. i ja stajali u parku kraj druge i cekali V. i neke likove da dodju, pa je D. roknula dva Mitsubishija, po preporuci ?! Imal tome jedno 5 godina ? Ima.

Jadna li vam majka austrijska .

Zasto meni stalno predbacujes da ja nista ne shvatam, a ti si tAj koji ne shvata...Boze !

Ej ja stvarno mrzim ovo , al da rijesimo samo jos nesto...ja njoj nisam rekla sve, i nisam definitivno bila za to da ONA tebi ista govori i nemam nikakve veze s tim, i rekla sam ti i u postu - ne brinem za njihove rijeci i nisam , da jesam ne bih ni kad do ovoga dogurala, i mozda i bi sve drugacije bilo, ali kao sto rekoh ja ne zalim.. a koliko se ja sjecam nisam ja birala ovaj nacin 'cutanja' i ne znam zasto mi nabijas na nos sve to, i nisam ni rekla da si ti kriva, kriv...Kako god zelis... apsolutno - nisam! Ja cak mislim da sam ja kriva za sve , jer u sutini sam trazila previse od tebe... A tebi da je bilo super sa mnom, ti me i ne bi nikad pustila, i ne bi nikad dopustila da dodje do ovoga, al Boze dragi, ti to ne KONTAS. Ti bolan izgleda nista ovdje ne kontas... Ponekad nije dovoljno samo da bude super... Ne znam bolan koji ti ovo vise vrag pisem, osjecam se krivom ,a nemam se za sta osjecati krivom...nemam: kOJI  kurac mi to sad sve nabijas na nos ? Zasto zelis komplikovati stvari ? Jebote, ako ti nisi osjecala ili ne znas da osjecas, ne znaci da nisam ni ja . Jebote, i ponavljam opet - NEMAM VEZE S TIM STA TI JE REKLA  i tek sam naknadno saznala da je to bilo i vec sam se spremala da ti se izvinjavam do jutra zbog toga, jer je IAKO sam je lijepo molila da se ne mjesa, ipak to uradila...ali ne, ono sto je mene docekalo to je bio tovj mail u kojem kazes - kako vec kazes--- i ja uradim ono sto zelis ... i ti se opet na mene ljutis ?! Zasto ? Jesam li zasluzila da se ljutis na mene zbog toga? Ne mislim da jesam. I sad slusam sve ono sto si rekla da slusam, i TI NE VJERUJES ali ja razumijem sta je u pitanju, i zbog toga bas ne mogu da budem ljuta na cijelkupnu situaciju , a lakse bi mi bilo da mogu da kazem da ne vrijedis da nista nije vrijedno da trebam da idem dalje kao da te nikad nije ni bilo... ALI NE MOGU BOLAN, skontaj se malo...Zasto cinis stvari jos tezima??? Ajde sto meni cinis, nego sto i sebi cinis...Jooooooooooojjjjj ... De bona, pa u picku materinu... Jebote, i meni je super s tobom... Ali, cemu da mucimo jedno drugo pricama o prijateljstvu ?! Mislim... Mozda mi i mozemo ako pokusamo...

ALI , tebe uvijek boli briga... Tebi uvijek svejedno sve... I kazes da ja uzivam ?! PA kako da uzivam pobogu ? Bolan, ti mislis da je sve to tako lahko... TI mislis da je samo tebi tesko ? Ti mislis da ja ne bi voljela sad s tobom pricait, ali znam da ako sada pocnemo opet necemo stati i opet ce nekada biti da ne mozemo jedno bez drugog (kao sto se cini da ne mozemo, a mozemo...ako nista moci ces ti bez mene) ... I cuj molim te da ne pustim ni jednu jedinu suzu ???? Pa sta ti mislis da sam ja zivotinja?! Nisam znala da imas tako lose misljenje o meni ... No kako god... ajde ajde eto, nek ti bude, kako god hoces bolan.. Kada me ne poznajes toliko koliko sam mislila da to cinis... Ne znam kako mozes reci takvo sto ?! A u picku materinu... Nisi ti meni svako !!!!!!! Niko nije ravan tebi.... A ti i dalje misli kako zelis i ubjedjuj se u to da te niko ne voli.... i da te ne razumijem...

PS: NIsu me zajebavali za to , jer sam pricala i o drugim nekim stvarima u tom postu, za koje ne znas, jer su se desile u posljednjih nekoliko dana kada je moj zivot postao sranje sa svih strana

...ne zastajkujes...Zemlju, ne dodirujes...Mene ne primjecujes... A toliko se trudim...

Kako sam samo divno sanjala. Nisam se zeljela probuditi. Pa onda i nisam. Pa sam prespavala opet vjezbe.

I kako sam samo divan dan imala... A opet , svaka minuta je bila pogled u mobitel i zelja, ili pak navika, pa se predomislim i skontam da ne treba to da radim. Da ne treba to tako da bude. Pa opet okrenem pogled ka pivu i nastavim dan.

I sve je tako super, i sve je predivno, a nista nije kao sto se cini...

Da si rekla samo rijec, dosao bih na krilima divljih gusaka.

What ever, how ever.

... Joj, kako samo zajebem stvari.. U picku materinu, koji me je vrag tjerao da tako zajebem stvari ?! Kao da nije dovoljno sranja bilo.... Sad je sve sranje.  U pm.

Ne znam vise.. Nemam rijeci vise, nemam snage vise, nemam nista. Jebote... Samo se na moj racun sada sale svi redom..Svaka druga im je neka 'sala' , sto je meni uvreda...Al' ajde reci nesto, ispada odmah da ne znam da se salim na svoj racun. A znam , inace... Ali nemoj brate kad boli! Nemoj...

Ali ja sam fenomen koliko znam zajebat stvar... Svaki jebeni put u svom zivotu. Boga pitaj hocel ikad ista biti od mene.

Bona, da je s nama uspijelo, nista ovo drugo ne bi bilo toliko vazno. Sve bi to bilo - bilo pa prodje - i izvukao bi se lucky bastard po ko zna koji put na nafaku  neku neodredjenu. Ali ovako, sve se cini tri puta gorim (a dovoljno je lose i bez toga). Men' se duso od tebe ne rastaje... A znam da drugacije ne moze, i da je tako najbolje. Kazes da ti fali moj dodir. Kazes da ga ne osjecas. Kazes izvini. Kazes sve, a nista ne govoris. I moje i tvoje rijeci se samo jos gube u svemiru... Kako sam nekad voljela tu rijec. Nekad ? Volim je jos uvijek. Volim jer me razdire.

Svemir. Svemir. Svemir...moj.

Zelim ti jos samo reci, da to sto ti je ona govorila, nije imalo nikakve veze sa mnom, niti sam ja to zeljela. I uprkos svim rijecima i dogadjajima, i svim savjetima, ja tebi to nisam zeljela. Ti si meni i dalje, i ostat ces, svemir, san, dan i noc, iako ove rijeci ne vrijede ni ta dva pisljiva dinara, ni onih pet franaka sto jos iz januarske stanice kod tebe imam, niti icemu sluze do prosipanju mojih emocija. A kakve su to one ? Gdje su ?

Zao mi je sto se osjecas tako ostavljeno...Tako usamljeno... Ali, znas li da se i ja osjecam tako ? Tako slicno kao ti ? Tako izjebano i bolno i tako mi fali tvoj dodir ? Tvoj pogled... Tvoje sve... A necemo se sresti nikada vise. Znam to, vidim to. A ako ikada budemo, srest cemo se suvise rano da bi shvatili sta smo imali, a suvise kasno da bi shvatili sta smo mogli imati.

Kako je jebeno tesko pisati oprostajno pismo kada znas da,  this time it is for real... Iako se ovih dana i u meni smjenilo sto i sesdeset jedna osoba, i svaka svoju furku fura, i cas bih da te molim da se vratis pa makar mi i vene kidala, cas bih da te zamolim da se nikad vise ne javis... I svaki put bih da ti kazem da jesi moj svemir. Da jesi nesto neopisivo i dobro uprkos svemu losem sto smo jedna drugoj uradile. I svaki put bih da ti kazem da ne zalim ni trenutak a ni tren od vjecnosti i da ne bih zalila ni vjecnost , da se ikako desilo... I da ne zalim nista do , da te nisam jace zagrlila i nikada pustila u onom trenu kada je tvoje tjelo klonulo o moje i kada si rekla kako jako disem , i sto ti u tom trenu nisam rekla da i ti dises jako , i sto ti u tom trenu nisam rekla ono sto sam  pomislila... Da zelim tako ostati za navek.

I ne zalim nista vjeruj mi, i ne brinem za njihove rijeci i opaske autora koji su umjesto nas pisali ovu pricu. Ne zalim ni sto sam bila - i ostala - suvise pateticna i sto sam smece zbog tebe kupila i sto sam se osjecala kao govono  u nekim trenutcima, ne zalim - jer sam se s tobom takodje osjecala i kao da sam dio svemira.

E moj svemiru, moj... Zalim samo jos sto nije moglo...Sto nije sudjeno...Sto nismo jedno za drugo...Sto necu moci bez tebe, a morat cu ... Sto necu znati sta cu bez tebe, a morat cu... I sto cu jednog dana preboliti... I sto ces jednog dana preboliti... I sto ce jednog dana tvoj miris stvarno nestati... A vjeruj mi da jos nije... Da jos je tu...I zalim sto cu ponavljati isto ono sto si ti ponavljala meni... Da nisam stvorena, da nisam sposobna, da pruzim to sto se od mene trazi... Da necu da se u mene zaljubi jer ne vrijedi...Jer ne zelim da pati... A neko ce da pati... Neko ce da ispasta moje greske, da osjeti na vlastitoj kozi sto sam i ja... No, nadam se da cu barem moci pruziti onoliko lijepog koliko si ti meni...U tim nekim... nasim... barem prividno vjecnim...trenutcima.

Kako je tesko pisati oprostajno pismo i plasiti se da li ces osjetiti da sam iskrena, i da li ces znati sta sada osjecam, da li ces osjetiti, ili ces i dalje lutati u beznadju sivila, bez sanse da znas, kako i o cemu sam ja to mislila,  u trenutcima kada sam te tako dugo gledala, i kada sam sa tobom sutila, i kada sam tvoj dah kupila, i upijala miris tvoj.

Neces znati nikada... Ni osjetiti ... Neces , znam... A mozda je i bolje tako...

Da mogu pruzila bih ti svijet i sve njegovo na dlanu... Dala bih ti oslobodjenje od stanja u kojem se nalazis... Ali ocigledno da ne mogu, i bolje je ne muciti ni tebe ni mene... Ali budimo realni... Ti i ja nikada necemo moci biti prijatelji... Niti cemo moci proci ulicom, jedno pored drugog a da se ne sjetimo - svaka svoje verzije price, i svaka svoga poglavlja...

Ali to ne mjenja cinjenicu... Znas vec koju... Onu sto ti nisam rekla kada sam trebala... ONu, sto je mozda i bolje sto ti nisam rekla.. I sto ce ostati vjecno zapisana...nikada izrecena...nikada ozivljena... i pateticno izoblicena... Dugujem ti pjesmu obecanu... I ne postoji samo jedna, i nije samo jedna ni dovoljna... Ali danas ti je ne mogu dati. Kada se sretnemo...Tamo negdje, gore medju zvjezdama...

I nemoj, mooolim te nemoj, da radis sto si sinoc, preksinoc radila. Ako si ikada osjecala barem pola od onoga sto si govorila, sjeti me se kada krenes i sjeti se da nesmijes...Sjeti se molim te ! Ne zelis me vise povrijediti zar ne ? Onda nemoj. Nemoj to raditi, molim te...

Ma ne da te volim, nego...

ps. i ti poslusaj "Jedino moje" , pa ce i tebi mozda neke stvari biti jasnije...

.. nema toga kod mene . Heh. Ja sam mozda jednostavno samo jedna od onih osoba koje ne mogu biti same. Izlazim. Odoh sada sa jednim divnim momkom da se nadjem. Stvarno mi je sav simpatican, i tako to. Ko zna sta zna iko. Sve je to zamrseno i jebeno, ali eto. Idem.

A zaboli me sve pri samoj pomisli na to.

Ali moram, jer ja znam da drugacije nikada necu preci preko svega toga. Ko zna, mozda i nista i ne bude, a ako bude, bude. Samo... Olaksavajuca okolnost sto je musko, pa ne ocekujem da cu mu ista morati pricati. Opet cu nabaciti svoj nevini pogled, izbaciti iz ladica u mozgu par zanimljivih tema, postati uloga koju glumim i sacuvati samo mrvicu dostojanstva i ne rasplakati se pred njim. Sve ostalo neka ide u vraga.

Kada vec ne mogu da zivim onako kako zelim, onda cu da glumim da je ono kako zivim - bas nacin na koji zelim.

 I nesto za cudan dan

Naposletku
Ti si dobro znala
ko sam ja
Otkud sad te suze, moja mila
Rekla si da se za to
cak brsljan ne hvata
Zalud izguzvana svila
To je tako
Ne pravi od tuge nauku
Mani svetlo na sledecem bregu
Okopnice moj otisak na tvom jastuku
Kao "jezuska" u snegu

Razbicu gitaru
Crn je mrak ispunjava
Odavno se svoje pesme bojim
Pomera u meni one gene Dunava
Pa ja tecem i kad stojim
Ali opet
Da l' bi ikad
bila moja ti
da sam vojnik u armiji ljudi
Rekla si da bas
ne umem novce brojati
I da je nista
sve sto nudim

Naposletku, ti si navek
znala da sam svirac
Brosic sto se tesko pribada
Da me moze oduvati najblazi Nemirac
Da cu u po reci stati
Da se necu osvrtati
Nikada

Redas po vitrini fini porculanski svet
Al' ja sam figurica bez ziga
Pazi
To je bajka
sto ti pada na pamet
Fali ti bas ovaj cigan

Tek u jesen
otkriju se boje krosanja
Sve su slicne u leto zeleno
Naposletku
Ti si dobro znala
ko sam ja
Cemu suze lepa zeno

Draga moja, ti si navek
znala da sam pajac
Moj je sesir satra pomicna
Usne, tice-rugalice
A u oku tajac
Da sam kaput sa dva lica
Da sam Gospo'n Propalica
Obicna

Naposletku, ti si navek
znala da sam svirac
I da je nebo moje livada
Da me moze oduvati najblazi Nemirac
Da cu u po reci stati
Da se necu osvrtati
Nikada

Tisina. Samo kisa pada, kap , kap , kap...  Uporno udara o prozor i ulicu, i bez glave juri u propast. Iako, to sto se meni cini kao propast, je za kisu mozda neka vrsta satisfakcije - ponovno rodjenje... Da, lijepo li mi je to rodjenje u obliku prljave, muljave, i prolazne lokve.

Ajd, ajd suti.

Glava me boli ovih dana pravo. Ne znam od cega, al me stvarno jako boli. Da mi je malo odmora, malo mira. Doduse , ne bi meni bilo dovoljno malo. A joj, valjda cu uspijet ovaj semestar uspjesno, pa da se odmorim pravo.

Heh, platonika. Apstinencija . Pih . Ajd dobro =)

Umorna sam. Ne znam kako bih to drugacije opisala. Umorna. Da. I nema bolje rijeci.

Da mi je... Da mi je nesto... Nesto sto bi pomoglo. Alkohol odavno ne pomaze vise, joint i ne osjetim, cigarete su izgubile smisao, kada svaki dan prepusim. Drustvo vise ne oslobadja hormone srece, niti trening cini svoje, pa ni setanje ovim gradom, jer sve moje nestalo je. Nema vise ni depresije, stare mi jaranice, da me podsjeti da zivim, i unese malo promjene. Nema cak ni dunava, odavno ga vidjela nisam, ni kisa, ni sunce, ni rahat lokum, ni rukom stih pisan. Boze, znam, sjetim te se uvijek kad je najteze, ali mozes li mi molim te reci, sta se sa mnom desava?

Sto Balas kaze...dal' covjek ista rijesava? Il' smo samo tu, zbog ravnoteze medju zvjezdama ?

Pih. Ne da mi se raditi. Uradila sam dosta, al to je nekih 30 %. Morat cu preko vikenda, nema sanse da do sutra donesem svu zadacu...Ma necu ni ovaj dio, nemam gdje isprintat. A neam ni para da printam.

Heh. Meni interesantno kako se ja uvijek ujebem i uvalim u probleme. Ali fazon je sto bih ja to i ignorirala, ne bi mi ni smetalo , dok ne bih skroz najebala, da nisam uvalila jos nekoga u to. Kazem ja - nisam ja dobar coj'k !!

Eh, ubijam se onom od Gibe i Vanne - Ja cu budan sanjati..

Beze, pravo me obradovao jedino Brat moj juce kad me dodade na msn. Reko konacno i on dobio net. Pa haj hairli. Fale mi oni dole moji. Ali et. Ne fale mi toliko da bih se vratila opet dole zivjeti. Nikad. Imam ja svojih faza, al ne bih dobrovoljno odustala od ovoga. Mozda dalje negdje, al nikad nazad.

Samo, sto ja citavo vrijeme nisam shvatala, kad ovi moji ovdje kazu "fali mi neko moj" . Sad shvatam.

I tak, ja provodim te dane nekako, jebem se u zdrav mozak,pijem, pusim, zajebajem se. Ali znam ja sebe, to ce tako dok mi se ne pocne odbijati o glavu, i onda kad zapnem - briliantin!

Al valja zapeti.. Heh...

Ajd, barem nisam depresivna. Ako nista drugo. I ne zelim se vracati na tu jebenu depresiju. Mozda uspijem i bez psihica izgurat.

Samo ja jesam stvarno propao slucaj od osobe. Ono, kad vidim kako ljudi guraju sa zivotom, hehe, a kako mene zivot gura nekom nenormalnom srecom, nafakom (ne ureklo se!!! ), a nije bas da sam zasluzila. Ma ali eto.

Dobro je. Sve je dobro sto se dobro svrsi , jelde?

Iako... Znam jedno...Dobar sam glumac .

Et. Tako to ide. Pravim od muhe slona. Sta je to ? Nista. Gotova stvar i et. I bolje tako, samo sam mislila da je nesto sto nije, pa na kraju govno pojela. Shit happens.

Al ne kazem da sama nisam kriva i da me je iko tjerao. I ovim zavrsavam pricu o ovome. I tako...Ajmo dalje.

Nekako sam pocela nepodnositi ovo sve ovdje. Proci ce to, znam , al odjednom mi je dosadni period naisao i ono da mi je malo sta lijepog, malo sta onako opustenog...Jedno da traje zauvijek hehe. A ne da bude super danas, a sutra vec druga prica. Nisam isla na vjezbe vec 7 dana, i najebat cu k'o sto vidim zbog toga. Al prvu sam propustila jer sam se opijala s jaranicom koja je bila sjebana, a i ja pomalo s njom. Drugu jer sam bila na super putovanju, gdje mi je bilo super, trecu jer sam dosla s tog putovanja pa mi se nije islo, pa sam otisla na kafu, a cetvrtu jer sam prespavala. Petu jer sam bila sjebana pa me raja nagovorila da se nadjemo iako i se nije dalo biti s ljudima, al et bila sam.

I tako... to je vec previse, al et vidjet cemo. Idem ovih dana kod nekog psihica za studente, da vidim koji mi je kurac i gdje je nestala moja volja za studiranjem. Ne mogu si to priustiti. Ali et. Uglavnom to moram uraditi sto prije.

Osim toga moram se pobrinuti za neke racune. Tu sam doslovno u govnima.

Izgleda da sam samo u govnima ovih dana, al zivim hehe. Valjda je to dobar znak zar ne ? Daleko od toga da sam dobro, al et.  U trpnom sam stanju trenutno .

Moj problem je sto skoro niko ne razumije o cemu ja pricam i sta je meni. Niko, svi su nekako drugaciji od mene, svi nekako znaju srediti svoj zivot - ja ne znam. Svi nekako sve to smatraju sitnicama, nevaznim stvarima. Svima je nekako sve to sto se desilo 'ma haj sta je to' , kao da nije nista bitno. A meni jeste bitno, a oni to ne razumiju. I to boli. I boli kad to tako daju manje vrijednosti necemu sto mene razdire, a znam da misle dobro, da kontaju da ce tako pomoci - a nece. Ne pomazu tako majke mi. Jedino je jedna osoba shvatila sta je to i da je moguce da se desilo upravo to i da se jos uvijek desava. I hvala joj. Tek kada je ona shvatila, postalo je jednostavnije nositi se s tim. Pa et.

I da, imam i problem s alkoholom. I ne bih trebala piti. A evo pijem Jäger opet.

I tako ja pokusavam da se nosim sa zivotom... A kao da je nesto tezak..Nije, ali je meni tesko zivjeti.

Moze li iko da shvati samo, da mi se prosto ne da buditi vise?! Da mi je prosto samo da nema nista, da nema mene? Pih.

Ali hej, pa ja sam predepresivna, i preseravam se...Uostalom, sta je to ? Boze mili, pa ko da se prvi put desava nekome... Ma nije nista posebno, sve je to bezveze i sve ce biti zaboravljeno, preboljeno, i sve to...Ali, meni se ne budi vise. Idem zaspati, mozda mi se i ispuni zelja.

Ne, ne pisem ovo da bi iko shvatio, niti da bi ti citala, shvatila, prihvatila ili bilo sta. Pisem jer nemam gdje drugo napisati, kome drugom reci, jer ne moze niko da shvati koliko... koliko je to...

I tako kontam, jebiga, opet i iz nova, i sve mi je jasno, i znakovi koje uporno nisam zeljela vidjeti, i tvoje rijeci na klupi "zelis da se ponasam kao prosli put?!" koje nisam shvatila onako kako sam trebala...Sve je meni jasno, samo jedno nije.. Kako si mogla da me ljubis onako,i da dopustis da ja tebe ljubim onako, ako me ne volis? Ja ne bih mogla, valjda mi zbog toga nije jasno. A eto, ocigledno i ima ljudi koji mogu.

Mi nismo isti.

I et tako, sve jos mirise na tebe, i ne cini se da ce otici, nije se jos ispralo, a kamoli zaboravilo.I nece... I , barem ako se ja pitam, nece vise nikad biti - opet me je zensko napravilo volom... voleh je sve vise svaki Boziji dan, ubedih se najzad to je prava zena...

ako se mene pita... Upravu je ona kad kaze da zhene treba samo jebat i udarat. Jest. A da sam barem udarila onog lika onu noc, imala bih neku satisfakciju. No kako god okrenes, ne vrijedi mi sad nista od svega toga... Ti fino kazes, shit happens... I tak je.. meni se desilo SRANJE... koje je licilo na nesto lijepo. Jebajiga. Sretno ti bilo, I do not care no longer.

Ja zivim na slepom koloseku,
prosli su svi moji vozovi,
cito sam danasnje novine,
nisu izvuceni moji lozovi.
Sunce izlazi i zalazi,
sve je kao i obicno,
kada o tebi ne razmisljam,
stvarno se osecam odlicno.

A kada padne noc,
ja zovem upomoc,
jer tebe nema tu.
I svaki novi dan
ko smrt je dosadan,
jer tebe nema tu.

I od sada, na dalje pa u buduce ce uvijek tako da bude. Ali ne brini, vise neces morat da me trpis. Ozbiljno je ovaj put, jebes sve. Stvarno, kada o tebi ne razmisljam, osjecam se odlicno...

Dan je tmuran, ja mamuran
nemoj sreco, nemoj danas
da ispravljas krive Drine
mozes doci do istine
pusti ladje neka tonu
daj mi sodu bikarbonu

Ti si kriva zbog mog piva
nemoj sreco, nemoj danas
mi smo danas, blago meni
poprilicno promaseni
ima mnogo losih dana
kod ljubavnih veterana
Mi smo eto blizu kraja
jedan korak od ocaja
cuvaj malo nade za nas
nemoj sreco, nemoj danas
nemoj sreco
ma nemoj danas

Nemoj danas, molim te
danas me pusti na miru
jutro ce promijeniti sve
idi negde plesi
idi molim te negde plesi

Bolje spreci ruzne reci
nemoj sreco, nemoj danas
nase greske u tisini
nisu jos na povrsini
mene neki djavo tera
skuvaj kafu bez secera

Ma pusti me, jesam ti lepo rekao
molim te pusti me danas
nemoj da me diras, nemoj

Nemoj, ma nemoj, idi
ostani djubre do kraja
ostavi me, pali bre
dolazim za pet minuta